Pravilo prve informacije

Pravilo prve informacije opisuje tendenciju da se prve informacije koje primimo o nekom predmetu, osobi ili situaciji imaju snažniji utjecaj na naše mišljenje ili dojmove nego kasnije informacije. Kada se susrećemo s nečim novim ili nekom osobom, naša prva interakcija ili prva informacija koju dobijemo oblikuje naše početno stajalište i može imati dugotrajan utjecaj na našu percepciju.

Pravilo prve informacije opisuje tendenciju da se prve informacije koje primimo o nekom predmetu, osobi ili situaciji imaju snažniji utjecaj na naše mišljenje ili dojmove nego kasnije informacije. Kada se susrećemo s nečim novim ili nekom osobom, naša prva interakcija ili prva informacija koju dobijemo oblikuje naše početno stajalište i može imati dugotrajan utjecaj na našu percepciju. Ovo vas djelomično može podsjetiti na sličan termin – prvi dojam.

Prvi dojam je prvi subjektivni dojam ili ocjena koju formiramo o nekome ili nečemu na temelju prvog susreta ili prvih interakcija. Prvi dojam može biti brz, automatski i intuitivan, te često oblikovan na temelju vanjskih karakteristika, gestikulacije, izraza lica ili drugih vizualnih elemenata koje primijetimo kod osobe. Jedan od fenomena koji je srodan prvom dojmu je halo efekt.

Halo efekt je sklonost da generaliziramo pozitivne ili negativne osobine osobe na temelju jedne dominantne karakteristike ili prvog dojma. Ako formiramo pozitivan prvi dojam o nekome, skloni smo skloni pretpostaviti da je ta osoba i u drugim aspektima pozitivna. S druge strane, ako formiramo negativan prvi dojam, skloni smo pretpostaviti da su i drugi aspekti te osobe negativni.

Pravilo prve informacije može utjecati na formiranje prvog dojma, a halo efekt može pridonijeti održavanju tog prvog dojma kroz generalizaciju na druge aspekte osobe ili situacije. Sva tri koncepta pokazuju kako naša početna percepcija ili prve informacije mogu imati snažan utjecaj na naše prosudbe i mišljenje o nekome ili nečemu, često čak i ako se kasnije prikupljaju nove informacije koje bi mogle promijeniti našu prvotnu prosudbu.

Pravilo prve informacije, ali ono, baš prve

Kada gledamo razvoj i odgoj pojedinca, prve interakcije, iskustva ili informacije koje dijete dobiva mogu imati snažan utjecaj na njegov razvoj, mišljenje i ponašanje. Na primjer, prvi dojmovi o sebi, drugima ili svijetu oko sebe mogu oblikovati temelje djetetove samoprocjene i odnosa prema drugima.

Važno je biti svjestan pravila prve informacije i pažljivo odabrati i pružiti pozitivne, poticajne i podržavajuće prve informacije djeci kako bi se potaknuo njihov zdrav razvoj i dobrobit.

Kako je to praktički nemoguće u 100 posto situacija, vjerojatno je da će zbog „krive“ ili „neuzemljene“ prve informacije nekad biti i traumatske (manja ili veća trauma). Važno je uočiti da pravilo prve informacije nije konačno određeno, već da se naša percepcija i prosudbe mogu mijenjati s vremenom, kako stječemo nove informacije i iskustva.

Hipnoterapija usmjerena na traumu može pomoći osobi da istraži i reinterpretira prve informacije vezane uz traumatično iskustvo te da razvije nove perspektive i razumijevanje koje podržava proces ozdravljenja.

Regresija kao promjena energije (emocija, vjerovanja, stavova) vezane uz prvu informaciju

Kada osoba doživi traumatično iskustvo, prve informacije koje primi tijekom tog iskustva mogu imati snažan utjecaj na način na koji ta osoba percipira sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Ako susret nije bio ugodan, jasan, koristan i „uzemljen“, odnosno, energetski umiren, neutralan, izgledno je da će doći do traume. Traumatični događaji obično izazivaju snažne emocije i stvaraju intenzivne dojmove koji mogu biti duboko ukorijenjeni u sjećanjima i doživljajima.

Pravilo prve informacije može se primijeniti na način da prve informacije o traumatičnom događaju oblikuju početne dojmove i interpretacije koje osoba ima o samoj traumi i posljedicama koje iz nje proizlaze. Ti prvi dojmovi i interpretacije mogu imati dugoročan utjecaj na emocionalne reakcije, uvjerenja, ponašanja i percepciju svijeta oko sebe.

Pravilo prve informacije se može primijeniti s hipnoterapeutskog stajališta prilikom regresijskih seansi s klijentima. Regresijskom seansom klijent se vraća u prošlost, obično u djetinjstvo ili neko drugo važno razdoblje, kako bi istražio i riješio probleme ili traume koje su ostavile emocionalne ili psihološke posljedice, najčešće informirajući mlađeg sebe kroz tehniku informiranog djeteta.

Tehnika informiranog djeteta

Kada se radi o informiranom djetetu, hipnoterapeut mora biti posebno pažljiv i odgovoran. Informirano dijete je termin koji se koristi u hipnoterapiji kada klijent regresira u stanje svijesti kao dijete, ali ima svijest o svojoj trenutnoj odrasloj dobi i sposobnost da prosuđuje i integrira iskustva sadašnjosti.

U kontekstu pravila prve informacije, hipnoterapeut može obratiti posebnu pažnju na prve informacije koje klijent prima tijekom regresijske seanse. To uključuje prve dojmove, slike, osjećaje ili misli koje se pojavljuju kada klijent prelazi u prošlost. Hipnoterapeut može koristiti te prve informacije kao polaznu točku za daljnji rad i istraživanje, pažljivo vodeći klijenta kroz proces regresije. Pravilo prve informacije može pomoći u identificiranju ključnih iskustava, emocija ili uvjerenja iz djetinjstva koja mogu biti relevantna za trenutne probleme ili izazove s kojima se klijent suočava.

Još priča:

Kad krenemo govoriti priču o događaju ili zbivanju, onu svakodnevnu, na primjer — „Nećeš vjerovat' što je dijete danas napravilo“ — možda zapravo govorimo: „Treba mi podrška. Danas imam situaciju u kojoj ne znam što da radim.“ Ispod svake priče postoji druga poruka.
To se tako ne radi“ – rečenica je koju često izgovara naš unutarnji kritičar. U hipnozi to zovemo kritički faktor: onaj glas koji procjenjuje i zaustavlja. Koliko je Vaš glasan?
Promjena nije utrka s drugima, nego ritam koji je naš. Neki listovi otpadnu prvi, neki zadnji, a neki ostanu vazdazeleni. Hipnotičko pripovijedanje otkriva vaš tempo promjene.
Podsvijest ne razmišlja u rečenicama, nego u asocijacijama. Za nju je prirodno da jedna slika izazove drugu, da se emocija poveže s mirisom, a misao s tonom glasa. Ne traži dokaze, već povezanost.
Misao koja traži postojanje jača je od misli koja traži umirivanje. I koliko god puta čuli savjet da se misli treba pustiti, za one koji prekomjerno razmišljaju – to je još veća izdaja.
Ne moraš znati sve sam. Niti se naučiti odmarati preko noći. Zato postoji ova „Odmoraonica“ – osmišljena da te pripremi za pravi odmor. I od moranja do odmora, sa ili bez mora. Ali svakako bez prisile, bez krivnje. Samo ti – i tvoje pravo da ne moraš ništa.