Najčešći razlozi zašto uništimo godišnji odmor – i kako da ne

Ne moraš znati sve sam. Niti se naučiti odmarati preko noći. Zato postoji ova „Odmoraonica“ – osmišljena da te pripremi za pravi odmor. I od moranja do odmora, sa ili bez mora. Ali svakako bez prisile, bez krivnje. Samo ti – i tvoje pravo da ne moraš ništa.

Došao je dan godišnjeg. Spakirao si kofere, postavio out-of-office mail (kao), ugasio “seen” na porukama, i napokon zatvorio vrata od stana. Trebao bi osjetiti olakšanje. No, u stvarnosti – glava ti i dalje radi sto na sat.

To nije slučajno, to je obrazac. I nismo sami u njemu.

Zašto se ne znamo odmoriti i zašto nas je toliko?

Odmor bi trebao biti vrijeme kada napokon možemo biti. Bez zadataka i žurbe. Bez osjećaja da nešto „moramo“, a ipak, toliko nas: provjerava mail i dok leži na plaži ili planira svaki trenutak godišnjeg do iscrpljenosti. Neki od nas osjećaju krivnju jer ništa ne rade i ima nas koji se vraćamo s odmora umornije nego kad smo otišli.

Nismo mi problem. Problem je što je malo tko naučio kako se stvarno odmara.


Top 7 razloga zašto sami sebi sabotiramo godišnji. I kako da ne.

1. Perfekcionizam prije odmora

Tjedan dana prije godišnjeg često radimo dvostruko više – „da sve bude gotovo“. Kao da ne odlazimo na odmor, već u mirovinu.

Kako da ne: smanji očekivanja. Ne mora sve biti savršeno. Neće svijet stati ako nešto pričeka.

2. Nerealna očekivanja o samom odmoru

Planiramo da će godišnji „napuniti baterije“, „riješiti sve“ i „biti savršen“. Onda dođe kiša. Ili djeca polude. Ili nas jednostavno ne „strefi“ opuštanje.

Kako da ne: umjesto da očekuješ savršen odmor, nauči prepoznati što tebi treba da ti odmor bude dobar.

3. Mentalna dostupnost

Mobitel. Mail. WhatsApp grupe. Notifikacije. Sve radi i ima mreže i na otocima…

Kako da ne: makni se mentalno. Postavi automatski mail. Odredi vrijeme kad (ne) gledaš poruke. Obavijesti ljude. Isključi se – stvarno.

4. Krivnja kad se ništa ne radi

Kultura produktivnosti naučila nas je da je „ništa“ loše. Na odmoru ne moramo baš biti overachieveri, ali neke stvari se trebaju napraviti i nama je to baš lako…

Kako da ne: odmoru je svrha da se ništa ne događa. U tišini i praznini – punimo se.

5. Tempo tijela i živčanog sustava

Nije dovoljno doći fizički na more. Tijelu treba 3–4 dana da se adaptira.

Kako da ne: prihvati prijelaz kao prirodan. Ne forsiraj „brzi klik“ odmora. Usmjeri pažnju na tijelo, prirodu, disanje.

6. Preopterećen planovima

Neki odmor zapakiraju kao turistički maraton: muzeji, izleti, ručkovi, restorani, planinarenje…

Kako da ne: ako te sve to veseli – super. Ali ostavi mjesta za spontanost, za dan bez plana. Za „ništa“. Za „baš mi se sad ovo radi“.

7. Strah od povratka

Već četvrtog dana odmora javi se misao: „Kad se vratim, čeka me kaos.“

Kako da ne: planiraj lagani povratak. Nemoj s putovanja odmah u ured. Osvježi odmor pričom, slikama, prisjećanjem. Produži efekt. Napravi nježni prijelaz.

Kako da odmaraš bez da se iscrpiš

I na ovih sedam “Kako da ne” vjerojatno će neki od vas reći “yea, right. Kako da ne” sarkastičnim tonom. Evo pomoći – ne moraš znati sve sam. Niti se naučiti odmarati preko noći. Zato postoji ova „Odmoraonica“ – osmišljena da te pripremi za pravi odmor. I od moranja do odmora, sa ili bez mora.

Ali svakako bez prisile, bez krivnje.

Samo ti – i tvoje pravo da ne moraš ništa. Osim odmoriti. To je zadatak. To je plan. To je skroz u redu…

Radimo s tvojim umom, emocijama i tijelom. Učimo kako otpustiti, usporiti, dopustiti. I sve to nosiš sa sobom – gdje god da ideš.

Jer odmor nije bijeg od stvarnosti. Odmor je stvarnost – bez pritiska.

Pripremi se za odmor - odmoraonica

Pripremi se za odmor – odmoraonica

35,00 

Radionica online: 5.7.2025. 10:10 – 13:30

Kombiniramo mindfulness, EFT i hipnotičke priče za tvoju potpunu i temeljitu pripremu za odmor.

Ostavi prošlost, uđi u sada i isplaniraj POTPUNI pravi odmor! A vještinu možeš koristiti i za manje “zahvate” – kao, naprimjer, vikend predahe.

 

Još priča:

Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.
Pozicije koje koristimo u hipnozi kao istraživanju: asociranost, disociranost i empatični svjedok. Kroz te pozicije iskustvo se može doživjeti, sagledati i integrirati na način koji donosi stabilnost, uvid i unutarnju orijentaciju.
U radu s regresijom terapeute često zbunjuje intenzitet iskustva koje se pred njima odvija. Brze promjene emocija, smijeh, suze i tišina mogu izgledati kaotično, ali iza njih stoji vrlo jasan proces asociranosti i aktivacije iskustva. Saznajte što se u regresiji zapravo događa, zašto emocije nisu znak problema i kako hipnoza kao istraživanje stvara prostor za uvid, integraciju i razvoj.
Prestati koristiti alarm za mene bila je odluka o povjerenju. Povjerenju da moje tijelo zna, da podsvijest vodi kada je čujem i da ne moram biti izbačen iz sna da bih ušao u dan. Alarm je nestao. Odnos je ostao.