Zašto se početnici u hipnoterapiji boje regresije

U radu s regresijom terapeute često zbunjuje intenzitet iskustva koje se pred njima odvija. Brze promjene emocija, smijeh, suze i tišina mogu izgledati kaotično, ali iza njih stoji vrlo jasan proces asociranosti i aktivacije iskustva. Saznajte što se u regresiji zapravo događa, zašto emocije nisu znak problema i kako hipnoza kao istraživanje stvara prostor za uvid, integraciju i razvoj.

Postoji jedan čest strah kod hipnoterapeuta u počecima rada s regresoterapijom. I taj strah rijetko ima veze s tehnikom.

Rekao bih da ima više veze s time što nismo navikli iz blizine i u realnom vremenu promatrati brze emocionalne promjene druge osobe.

Možda treba pogledati više kazališnih predstava?

Ne kažem to kao poziv na kulturno uzdizanje 😀

U kazalištu nam je normalno da se u kratkom vremenu izmjenjuju smijeh, suze, drama i mir. Ne pitamo se je li glumac nestabilan. Razumijemo da se odvija drama.

U regresiji se događa nešto vrlo slično.

HISTERIJA ILI GLUMA? LAŽNO ILI ISKRENO ISKUSTVO?

Kada radimo s osobom koja istražuje traumatski ili emotivno snažan trenutak, može izgledati kao da se emocije “raspadaju”: malo smijeh, malo plač, malo tišina.

To nekima izgleda kao histerija, ali ono što se zapravo događa jest asociranost. Osoba u tom trenutku ne proživljava traumu samu po sebi. Ona proživljava emocije vezane uz traumu. Ne proživljava neugodu, nego kemiju vezanu uz neugodu.

U jednom trenutku asocirana je na humor, u drugom na tragediju. U trećem na mir.

Hipnotički trans i asociranost osobe nisu trajno stanje. To je odlazak po iskustvo, prikupljanje iskustva iz prošlosti. To je mali uzorak koji se može isprazniti i ispuniti nečim drugim u svega nekoliko sekundi.

I da, upravo sada se možete sjetiti situacije u kojoj ste bili ljuti. I ta ljutnja u tom trenutku navre u tijelu. I dođe onaj “Budi tamo sada” trenutak. I to je toliko takvo, da nema ničeg drugog i to postaje vaša jedina stvarnost.

I ne radimo ovakve ulaske u trans da bismo upravljali dugoročnim raspoloženjem klijenta, iako će uvidi donijeti promjenu kasnije. Kad idemo u ove procese cilj je aktivirati iskustvo.

Kada hipnoterapeut zajedno s klijentom aktivira iskustvo, ulazi se u proces istraživanja iz kojeg klijent može dobiti novi uvid.

HIPNOZA KAO ISTRAŽIVANJE ISKUSTAVA

Zato u Školi hipnotičkog pripovijedanja u trećem modulu radimo hipnozu kao istraživanje.

U tom modulu sustavno se uče:
• asocijacija i revivifikacija
• razumijevanje emocionalne dinamike u procesu
• rad s brzim promjenama stanja
• rad s tri iskustvene pozicije u prošlom događaju
• priprema za regresiju, rad s unutarnjim djetetom i dijelovima ličnosti

Jer svaki odlazak u prošlo iskustvo može otvoriti mudrost. Može donijeti uvid. Može donijeti obnovu, iscjeljenje, jačanje ili opuštanje.

Iskustvo u prošlosti više ne mora biti neviđeno, nečuveno, neomirisano… I klijent se često upravo kroz traumatska iskustva upoznaje sa svojim vlastitim moćima.

U hipnotičkom pripovijedanju dok koristimo hipnozu kao istraživanje pomažemo klijentu stvoriti stazu prema prošlosti kako bi je mogao donijeti u sadašnjost i lakše birati put – u budućnost…

Još priča:

Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.
Pozicije koje koristimo u hipnozi kao istraživanju: asociranost, disociranost i empatični svjedok. Kroz te pozicije iskustvo se može doživjeti, sagledati i integrirati na način koji donosi stabilnost, uvid i unutarnju orijentaciju.
Prestati koristiti alarm za mene bila je odluka o povjerenju. Povjerenju da moje tijelo zna, da podsvijest vodi kada je čujem i da ne moram biti izbačen iz sna da bih ušao u dan. Alarm je nestao. Odnos je ostao.
Zabilješke iz forenzičke obrade jedne basne.