U svakome od nas postoji niz glasova: hrabri, pametni, oprezni, sumnjičavi… pa čak i ona crna ovca koju bismo najradije izgurali van. A možda je baš ona dio koji nosi ključ naše promjene? Možda je njezin glas presudan…
Većina klijenata hipnoterapije dolazi na prvi razgovor s pitanjem: “Hoću li ja uopće moći ući u trans?” ili “Što ako previše mislim, kako da se opustim?” A odgovor je zapravo jednostavan: U hipnozi koju radimo u Školi hipnotičkog pripovijedanja – ne trebate ništa “postići”. Prepustite se, jer ova hipnoza nije borba s umom. Ona je […]
Mitovi o hipnozi nisu pogrešni – oni su odraz naših strahova, želja i potrebe za kontrolom. Kad ih pokušavamo srušiti, zapravo ih potvrđujemo. Hipnoza nije suprotna mitu, ona ga istražuje – i u njemu pronalazi čovjeka koji se pokušava prepustiti sebi.
Na kraju prvog modula “Hipnoza kao opuštanje” cilj susreta bio je iskusiti hipnotičke fenomene uživo, poigrati se temom stvaranja suradnje, hipnotičkog konteksta, i transportirati klijente u dublja stanja unutarnjeg svijeta… Održano je predavanje i četiri bloka vježbi (grupnih i u paru) kroz koje su testirane brze indukcije, ideomotorni odgovori, a uz namjeru opuštanja i istraživanja, uspješno se dogodio i poneki terapijski trenutak.
Od kvocijenta inteligencije, preko znanja i vještina, pa sve do učinkovitosti i profesionalnosti – učili su nas da će nas umno naprezanje, ako ga dovoljno izbrusimo, zaštititi od budućih opasnosti. Gotovo na razini refleksa.
Kad krenemo govoriti priču o događaju ili zbivanju, onu svakodnevnu, na primjer — „Nećeš vjerovat’ što je dijete danas napravilo“ — možda zapravo govorimo: „Treba mi podrška. Danas imam situaciju u kojoj ne znam što da radim.“
Ispod svake priče postoji druga poruka.
To se tako ne radi“ – rečenica je koju često izgovara naš unutarnji kritičar. U hipnozi to zovemo kritički faktor: onaj glas koji procjenjuje i zaustavlja. Koliko je Vaš glasan?
Promjena nije utrka s drugima, nego ritam koji je naš. Neki listovi otpadnu prvi, neki zadnji, a neki ostanu vazdazeleni.
Hipnotičko pripovijedanje otkriva vaš tempo promjene.
Podsvijest ne razmišlja u rečenicama, nego u asocijacijama. Za nju je prirodno da jedna slika izazove drugu, da se emocija poveže s mirisom, a misao s tonom glasa. Ne traži dokaze, već povezanost.
U svakom odnosu, od svakodnevnog razgovora do terapijskog procesa, rapport je temelj suradnje. Središnja energija. Početak, sredina i kraj.
On određuje hoće li se komunikacija otvoriti ili zatvoriti, hoće li doći do povjerenja ili do sukoba.
U Školi hipnotičkog pripovijedanja detaljno prolazimo kroz svaku fazu i namjenu: opuštanje, jačanje, istraživanje i iscjeljivanje, učimo ih razumjeti i primijeniti u stvarnim situacijama – za sebe i za druge.
Kad pokušavamo riješiti problem iznutra, često samo premećemo po istoj sobi. Hipnotičko pripovijedanje nas poziva da izađemo iz tog prostora, promijenimo kut gledanja – i možda prestanemo tražiti ključeve, jer nova vrata već čekaju da ih otvorimo. Ili možda ni ne trebamo vrata…
