Nisam išao u vrtić kad sam bio dječak. Vrtić je dolazio k meni.
Kao mali imao sam “baka-servis”, “teta-servis”, znate kako je to išlo… pročitajte dalje tekst ili Vam ga ja mogu izgovoriti:
Kako sam u djetinjstvu stanovao u kući koja dijeli ogradu s vrtićem, svakodnevno sam čuo i vidio buku djece koja su se igrala. Trčanje. Glasovi. Smijeh. Poziv.
A ja sam bio u svom dvorištu.
Ne znam kada se to prvi put dogodilo.
Jednog dana otvorio sam vrata između svog doma i vrtića.
I djeca su došla.
Sjećam se male dvorišne kućice koja je odjednom postala mjesto igre. Kao da prostor više nije bio isti. Vrtićke tete su dolazile i “glasno govorile”:
„Pa dobro šta radite vi svi ovdje?”
„Idemo natrag”
Znao sam ponekad opet otvarati ta vrata i dvorište je postalo dječji vrtić.
Ta ideja ostala je sa mnom kroz život:
Otvoriti vrata, pozvati ljude unutra, i stvoriti prostor u kojem se nešto događa.
Danas ta vrata vode prema hipnotičkom pripovijedanju.
To je prostor u kojem priča stvara promjenu, a promjena piše nove priče.
Počinje pričom, a završava nekad opuštanjem, nekad novim pitanjem.
Nekad istraživanjem, a uvijek iscjeljenjem.
Možda Vas podsjeti na neko Vaše igralište. Rukometno ili travnato.
Možda samo pogled kroz prozor na dvanaestom katu i osjećaj da postoji nešto tamo vani što želite istražiti.
Možda je Vaše prvo igralište bila mašta.
Pronaći ćemo mjesto za Vas na ovom igralištu, a Vi pronađite priču koju želite promijeniti.
Ispred Vas se nalaze razna vrata:
Priče — za opuštanje, istraživanje, osnaživanje i iscjeljivanje.
Školovanje — ako želite naučiti stvarati priče koje pomiču, preokreću i stvaraju iskustvo.
Terapijski rad — ako želite donijeti svoju priču i zajedno pogledati što dalje.
Sve emocije su dobrodošle.
Kao i Vi.
Dobro došli na igralište hipnotičkog pripovijedanja.
Ja sam Hrvoje Felbar i bit ću glas koji Vas vodi ovim putem.
I glas koji Vam otvara vrata.
