Što ljude zapravo privlači hipnozi?

Kada ljudima spomenete hipnozu, često pomisle na sugestije, trans ili pozornicu. No, kada ih pitate što ih stvarno privlači hipnozi i hipnoterapiji, odgovori su sasvim drugačiji.

Nedavno smo postavili upravo to pitanje ljudima koji prate naš rad. Odgovori su se razlikovali u detaljima, ali su se iznova vraćali istim temama.

Želja za povezivanjem s podsviješću.

Otkrivanje skrivenih obrazaca.

Upoznavanje sebe.

Istraživanje onoga što se nalazi ispod površine svakodnevnih misli.

Mnogi su spominjali kako ih privlači ono što još nisu osvijestili. Neki žele razumjeti svoje strahove i ograničenja. Neki žele pronaći odgovore na pitanja koja ih prate godinama. Neki žele pomoći sebi. Neki žele pomoći drugima.

Pojavljivala se i jedna zanimljiva tema.

Ljudi osjećaju da postoji nešto više od onoga što svakodnevno misle o sebi.

Kao da duboko u njima postoji znanje koje još nije pronašlo put do svjesnog dijela uma.

Ponekad se to pojavljuje kao osjećaj da stalno nailaze na iste prepreke.

Kao misao: “Mogu ovo i sam.”

Možda kao pitanje: “Je li to stvarno sve od života?”

I nekad kao uvjerenje da postoji nešto važno što još nisu otkrili o sebi.

Hipnoza je zanimljiva upravo zato što stvara prostor za takvo istraživanje. Stvara uvjete u kojima čovjek može drugačije promatrati sebe, svoje iskustvo i mogućnosti koje su mu dosad bile izvan fokusa.

Kada se pažnja nakratko odmakne od svakodnevne buke, otvara se mogućnost da primijetimo ono što je cijelo vrijeme bilo prisutno, ali nije bilo u fokusu.

Neki ljudi u hipnozu dolaze zbog osobnog razvoja.

Neki zbog emocionalnog iscjeljivanja.

Neki zbog rada s klijentima.

Neki zbog regresoterapije i istraživanja prošlih iskustava.

Neki zbog znatiželje.

I svi ti putevi mogu započeti na istom mjestu, u trenutku kada čovjek odluči istražiti sebe.

U Školi hipnotičkog pripovijedanja promatramo hipnozu kao susret prisutnosti i priče.

Školu smo stvorili kako bismo spojili glas, trans, sugestiju i priču u jedinstven sustav učenja i rada s ljudima.

U središtu našeg pristupa nalazi se susret prisutnosti i priče. Povezujemo hipnotički mindfulness i hipnotičko pripovijedanje kako bismo stvorili prostor u kojem se kroz opuštanje, osnaživanje, istraživanje i iscjeljivanje razvijaju nova znanja, novi uvidi i osobni preokreti.

Ove jeseni kroz različite programe i edukacijske smjerove predstavljamo mogućnosti učenja hipnoze, hipnoterapije, regresoterapije i samohipnoze.

Ako Vas zanima kako izgleda naš način rada, kako su strukturirani programi škole i koji bi smjer mogao odgovarati upravo Vašim interesima, pozivamo Vas na online predstavljanje programa.

Predstavljanje programa održat će se 26.6.2026. u 19:00 sati putem Zooma.

Link za prijavu je ovdje.

Svi prijavljeni dobivaju pristup poklon sadržajima, edukativnim materijalima i dodatnim informacijama o programima škole.

Možda Vas privlači podsvijest, možda istraživanje, možda promjena, možda pomaganje ljudima.

Možda jednostavno želite saznati više.

Dobrodošli na mjesto gdje priča susreće promjenu.

Još priča:

Nešto prvi put čujemo, doživimo ili protumačimo na određeni način. Um popuni prazninu onim što mu je u tom trenutku dostupno i onda to ponavljamo dovoljno puta da postane naša verzija stvarnosti.
Nisam išao u vrtić kad sam bio dječak. Vrtić je dolazio k meni. Jedna mala vrata između mog dvorišta i vrtića pretvarala su prostor u mjesto igre. Danas ta vrata vode prema hipnotičkom pripovijedanju — prostoru u kojem priča stvara promjenu, a promjena piše nove priče.
Hipnotičko pripovijedanje – nova škola hipnoterapije i primjenjene hipnoze za terapeute, edukatore i sve koji žele promijeniti unutarnji glas
I dok se borite da razumijete, shvatite, pojasnite — zaustavite se na trenutak, bez razmišljanja, i probajte osjetiti ovu ideju: lakše je pomaknuti emociju nego misao.
Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.