Suovisnost i problematične granice u odnosima

Suovisnost se može pojaviti kada osoba osjeća potrebu da bude neophodna drugima, često radeći više nego što se od nje traži, zanemarujući vlastite potrebe u korist tuđih...

Suovisnost je stanje u kojem osoba preuzima pretjeranu odgovornost za osjećaje, postupke, izbore i dobrobit drugih ljudi, često zanemarujući vlastite potrebe. Ovaj obrazac ponašanja može ograničiti potencijal za intimnost i autentičnu vezu, ostavljajući osobu praznom i emocionalno iscrpljenom na kraju dana.

Što je suovisnost?

Suovisnost se može pojaviti kada osoba osjeća potrebu da bude neophodna drugima, često radeći više nego što se od nje traži, zanemarujući vlastite potrebe u korist tuđih. Ovo stanje nije samo emocionalni teret već i ozbiljna prepreka za uspostavljanje zdravih međuljudskih odnosa.

Visoko funkcionalni suovisnici često dolaze iz disfunkcionalnih ili kaotičnih obiteljskih okruženja. Oni mogu biti naučeni da svoje potrebe stavljaju na zadnje mjesto, često preuzimajući ulogu njegovatelja ili se suočavaju s prekomjernim očekivanjima u ranom djetinjstvu. Ovi uvjeti mogu utjecati na njihovo ponašanje u odrasloj dobi, gdje osjećaju potrebu da kontroliraju ishode i postupke drugih osoba kako bi se osjećali sigurni ili vrijedni.

Znakovi suovisnosti

  • Preuzimanje odgovornosti za osjećaje i postupke drugih
  • Nemogućnost reći “ne” ili postavljanje granica
  • Osjećaj krivnje kada ne pomažu ili ne rješavaju tuđe probleme
  • Pretjerana potreba za priznanjem i odobravanjem drugih
  • Ignoriranje vlastitih potreba i želja
  • Projiciranje vlastitih emocija na druge

Kako se nositi sa suovisnošću

  1. Svjesnost i samoproučavanje: Prepoznavanje vlastitih suovisnih tendencija je prvi korak prema promjeni. Razmislite o svojim odnosima i analizirajte situacije u kojima ste možda preuzeli više nego što je bilo zdravo ili potrebno.
  2. Postavljanje granica: Učenje kako reći “ne” i postavljanje jasnih granica ključno je za rješavanje suovisnosti. Ovo uključuje razumijevanje da je u redu ne zadovoljiti tuđe potrebe ako to šteti vašem emocionalnom blagostanju.
  3. Osobni razvoj: Rad na osobnom razvoju i samopouzdanju može pomoći u smanjenju potrebe za vanjskim odobravanjem. Angažiranje u aktivnostima koje promiču osobnu rast i neovisnost može biti korisno.
  4. Terapija i podrška: Razgovor s terapeutom ili sudjelovanje u grupama podrške može pružiti dodatne uvide i strategije za upravljanje suovisnim ponašanjem.

Mini test: Jesam li suovisna/suovisan?

Provjerite svoje ponašanje i osjećaje pomoću sljedećih pitanja:

  1. Osjećate li se odgovornim za izbore, ishode i osjećaje drugih ljudi?
  2. Osjećate li se kao da se događa i vama kada se nešto loše događa nekom drugom?
  3. Osjećate potrebu da budete “potrebni” drugima?
  4. Odričete li se vlastitih potreba ili želja za dobrobit drugih?
  5. Svoj osjećaj vlastite vrijednosti i identiteta crpite iz pomaganja drugima?
  6. Trebate biti dio rješenja tuđih problema?
  7. Činite više nego što se od vas traži?
  8. Radite stvari za druge koje oni mogu i trebaju učiniti za sebe?
  9. Kažete „da“ kada želite reći „ne“?
  10. Štitite druge (ostajete budni do 2 ujutro kako bi završili znanstveni projekt djeteta koji je “zaboravio” da treba sutra)?
  11. Tražite isprike za loše ponašanje drugih ljudi?
  12. Gajite osjećaje ljutnje ili gorčine zbog svog pretjeranog davanja?

Ako imate više od 6 odgovora “da” ili “ponekad”, postoji rješenje za Vaš problem – počinje hipnozom!

U sklopu radionice “Hipnotičke tehnike jačanja granica” sudionici će učiti kako transformirati svoj način postavljanja i držanja granica, uz hipnotičku seansu i mindfulness tehnike doći će u dodir sa svojim autentičnijim “ja”.

Ne propustite priliku da preuzmete kontrolu nad svojim životom kroz moćne hipnotičke tehnike. Prijavite se danas i zakoračite prema životu s kvalitetnijim, jasnijim granicama! Pridružite se radionici 11.5.2024. ili nabavite snimku u pretprodaji po povoljnijoj cijeni.

Još priča:

Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.
Pozicije koje koristimo u hipnozi kao istraživanju: asociranost, disociranost i empatični svjedok. Kroz te pozicije iskustvo se može doživjeti, sagledati i integrirati na način koji donosi stabilnost, uvid i unutarnju orijentaciju.
U radu s regresijom terapeute često zbunjuje intenzitet iskustva koje se pred njima odvija. Brze promjene emocija, smijeh, suze i tišina mogu izgledati kaotično, ali iza njih stoji vrlo jasan proces asociranosti i aktivacije iskustva. Saznajte što se u regresiji zapravo događa, zašto emocije nisu znak problema i kako hipnoza kao istraživanje stvara prostor za uvid, integraciju i razvoj.
Prestati koristiti alarm za mene bila je odluka o povjerenju. Povjerenju da moje tijelo zna, da podsvijest vodi kada je čujem i da ne moram biti izbačen iz sna da bih ušao u dan. Alarm je nestao. Odnos je ostao.