18. 02. 2025.

Prva iskra hipnoze: “Vatra na planini”

Vatra na planini zapalila je iskru koja je tinjala dok nije postala hipnotičko govorenje.

Ljudi pričaju da je u stara vremena u Adis Abebi živio mladić po imenu Arha, a priča o njemu putovala je kroz vrijeme poput šapata koji se prenosi s usana na usne. Nije to bila obična priča, već ona koja se polako uvlači u um, zahvaća pažnju i negdje duboko ostavlja trag – i upravo tada, kada sam prvi put čuo takvu priču, nešto se u meni promijenilo.

Prvi put sam je čuo u djetinjstvu, 5-6 godina možda. Nisam tada znao što je hipnotička priča. Nisam znao ni da se uopće može pričati na takav način – da riječi mogu stvarati slike tako jasne, tako opipljive, da osjetiš hladnoću planinskog vjetra na koži, da čuješ škripanje kamenja pod nogama, da vidiš treperavu vatru u daljini i osjetiš nadu u srcu dok sve oko tebe mrzne.

Ali dogodilo se upravo to.

Dok sam slušao etiopijsku priču o mladiću koji je izdržao noć gol na planinskom vrhu, osjetio sam kako se nešto unutar mene budi. Bila je to mješavina napetosti, očekivanja i nečega što se ne može odmah uhvatiti – gotovo kao da i sam stojim na toj planini, svjestan svakog daha i svakog titraja u zraku. Smrznuo sam se, ali i nisam…(shvatit ćete kad poslušate priču).

Shvatio sam da nisu samo riječi te koje nas vode kroz priču, već način na koji su izgovorene, ritam koji se u njima krije, slike koje crtaju u umu. Hipnotičke priče nisu samo priče – one su iskustva.

One nisu tu da te samo informiraju, već da te povedu na putovanje. Da osjetiš, da vidiš, da čuješ. Da te natjeraju da pogledaš unutra, u vlastiti svijet, i tamo pronađeš ono što već dugo tinja poput iskre u pepelu.

I tako je vatra na planini, priča o Arhi i snazi uma, postala moja prva hipnotička priča prije hipnoze. Nekoliko desetljeća kasnije, pročitat ću je i vama, tko zna – možda postanete hipnotizer jednog dana…

P.S. Dragici sretan put na Kilimanjaro…

Još priča:

Skrivene junakinje hipnoze

Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.

Ima li glas sam po sebi energiju i značenje, emociju i poruku?

Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.

Kako iskustvo prestaje biti trauma: tri pozicije rada s prošlošću

Pozicije koje koristimo u hipnozi kao istraživanju: asociranost, disociranost i empatični svjedok. Kroz te pozicije iskustvo se može doživjeti, sagledati i integrirati na način koji donosi stabilnost, uvid i unutarnju orijentaciju.

Zašto se početnici u hipnoterapiji boje regresije

U radu s regresijom terapeute često zbunjuje intenzitet iskustva koje se pred njima odvija. Brze promjene emocija, smijeh, suze i tišina mogu izgledati kaotično, ali iza njih stoji vrlo jasan proces asociranosti i aktivacije iskustva. Saznajte što se u regresiji zapravo događa, zašto emocije nisu znak problema i kako hipnoza kao istraživanje stvara prostor za uvid, integraciju i razvoj.

Kako sam prestao koristiti alarm

Prestati koristiti alarm za mene bila je odluka o povjerenju. Povjerenju da moje tijelo zna, da podsvijest vodi kada je čujem i da ne moram biti izbačen iz sna da bih ušao u dan. Alarm je nestao. Odnos je ostao.

Onaj jedan u ekipi što uvijek use*e

U svakome od nas postoji niz glasova: hrabri, pametni, oprezni, sumnjičavi… pa čak i ona crna ovca koju bismo najradije izgurali van. A možda je baš ona dio koji nosi ključ naše promjene? Možda je njezin glas presudan...