blog

Bila jednom priča...

Blog o hipnozi, hipnoterapiji, promjeni, pričama, neredu u sebi i radu na sebi…

Hipnotičko pripovijedanje – nova škola hipnoterapije i primjenjene hipnoze za terapeute, edukatore i sve koji žele promijeniti unutarnji glas
Kad pokušavamo riješiti problem iznutra, često samo premećemo po istoj sobi. Hipnotičko pripovijedanje nas poziva da izađemo iz tog prostora, promijenimo kut gledanja – i možda prestanemo tražiti ključeve, jer nova vrata već čekaju da ih otvorimo. Ili možda ni ne trebamo vrata...
Misao koja traži postojanje jača je od misli koja traži umirivanje. I koliko god puta čuli savjet da se misli treba pustiti, za one koji prekomjerno razmišljaju – to je još veća izdaja.
Ne moraš znati sve sam. Niti se naučiti odmarati preko noći. Zato postoji ova „Odmoraonica“ – osmišljena da te pripremi za pravi odmor. I od moranja do odmora, sa ili bez mora. Ali svakako bez prisile, bez krivnje. Samo ti – i tvoje pravo da ne moraš ništa.
Nisi luda ni lud što želiš otići. "Left a good job in the city…" pjevao je Fogerty, a Tina Turner dodala: "Nikad ništa ne radimo polako." Pusti Proud Mary. Poslušaj pjesmu kao priču. Poslušaj sebe. I biraj - ideš li mekano ili naglo.
Nauči prepoznati unutarnji glas koji stalno ponavlja istu staru priču, ma koliko je kreativno sakrio u nove oblike. Glas koji reagira iz straha, iz boli, iz uvjetovanih obrazaca, programa, navika ne mora biti više takav!
Granica sigurnog mjesta je filter, ne zid. Ona propušta ono što njeguje, i zadržava ono što ranjava. Sram ostaje vani. Krivnja – vani. Ljutnja – vani. Ne zato što su zabranjeni, nego zato što unutra živi netko tko ih ne može više podnijeti svaki dan. Netko tko ima pravo na dan odmora. Na prostor bez pregovora. Na mjesto bez analize.
Prosječan proizvod možete napraviti lijevom nogom. A savršen proizvod radite mjesecima. I dok planirate savršenstvo, možda nikome ne dajete ni ono prosječno – a nekome bi upravo to prosječno bilo savršeno.
Sigurno mjesto je temelj. Početak. Povratak. Mjesto u kojem klijent ne mora biti bolji, ni drugačiji, ni gotov. Samo – siguran.
Empatični svjedok nije onaj koji sve razumije, niti onaj koji odmah zna rješenje. To je onaj koji zna biti s onim što jest, bez potrebe da to popravi. Koji zna gledati, ali ne s visine. Koji zna slušati, ali ne da odgovori — nego da čuje.
Razgovarao sam s kolegicom i prijateljicom Sanjom Subotić, psihologinjom, mindfulness masterom i hipnoterapeutom, u sklopu izrade materijala za Junakovo putovanje. Pričali smo o zamjeranju i opraštanju. O puštanju i prihvaćanju. O postojanju s idejom "to je tako bilo"...