blog

Bila jednom priča...

Blog o hipnozi, hipnoterapiji, promjeni, pričama, neredu u sebi i radu na sebi…

Vi možda ne znate dok se igrate, hodate, šetate, plivate, trčite ili pišete, crtate, skačete, svirate... da negdje iznad vas postoji jedan mali anđeo koji vas čuva.
U svakome od nas postoji niz glasova: hrabri, pametni, oprezni, sumnjičavi… pa čak i ona crna ovca koju bismo najradije izgurali van. A možda je baš ona dio koji nosi ključ naše promjene? Možda je njezin glas presudan...
Mitovi o hipnozi nisu pogrešni – oni su odraz naših strahova, želja i potrebe za kontrolom. Kad ih pokušavamo srušiti, zapravo ih potvrđujemo. Hipnoza nije suprotna mitu, ona ga istražuje – i u njemu pronalazi čovjeka koji se pokušava prepustiti sebi.
Na kraju prvog modula "Hipnoza kao opuštanje" cilj susreta bio je iskusiti hipnotičke fenomene uživo, poigrati se temom stvaranja suradnje, hipnotičkog konteksta, i transportirati klijente u dublja stanja unutarnjeg svijeta... Održano je predavanje i četiri bloka vježbi (grupnih i u paru) kroz koje su testirane brze indukcije, ideomotorni odgovori, a uz namjeru opuštanja i istraživanja, uspješno se dogodio i poneki terapijski trenutak.
Od kvocijenta inteligencije, preko znanja i vještina, pa sve do učinkovitosti i profesionalnosti – učili su nas da će nas umno naprezanje, ako ga dovoljno izbrusimo, zaštititi od budućih opasnosti. Gotovo na razini refleksa.
Kad krenemo govoriti priču o događaju ili zbivanju, onu svakodnevnu, na primjer — „Nećeš vjerovat' što je dijete danas napravilo“ — možda zapravo govorimo: „Treba mi podrška. Danas imam situaciju u kojoj ne znam što da radim.“ Ispod svake priče postoji druga poruka.
To se tako ne radi“ – rečenica je koju često izgovara naš unutarnji kritičar. U hipnozi to zovemo kritički faktor: onaj glas koji procjenjuje i zaustavlja. Koliko je Vaš glasan?
Promjena nije utrka s drugima, nego ritam koji je naš. Neki listovi otpadnu prvi, neki zadnji, a neki ostanu vazdazeleni. Hipnotičko pripovijedanje otkriva vaš tempo promjene.
Podsvijest ne razmišlja u rečenicama, nego u asocijacijama. Za nju je prirodno da jedna slika izazove drugu, da se emocija poveže s mirisom, a misao s tonom glasa. Ne traži dokaze, već povezanost.
U svakom odnosu, od svakodnevnog razgovora do terapijskog procesa, rapport je temelj suradnje. Središnja energija. Početak, sredina i kraj. On određuje hoće li se komunikacija otvoriti ili zatvoriti, hoće li doći do povjerenja ili do sukoba.
U Školi hipnotičkog pripovijedanja detaljno prolazimo kroz svaku fazu i namjenu: opuštanje, jačanje, istraživanje i iscjeljivanje, učimo ih razumjeti i primijeniti u stvarnim situacijama – za sebe i za druge.