Kada ljudi govore o povijesti hipnoze, imena poput Franza Mesmera ili Miltona Ericksona obično dominiraju razgovorom. No, iza kulisa, skupina izvanrednih žena odigrala je ključnu ulogu u oblikovanju moderne hipnoterapije – često bez priznanja koje su zaslužile.
Jedna od ranih pionirki bila je Anna Kingsford (1846. – 1888.), jedna od prvih Engleskinja koja je stekla medicinsku diplomu. Duboko je vjerovala u vezu između uma i tijela te je hipnozu smatrala moćnim načinom istraživanja psihe i podrške ozdravljenju. Njezine ideje spajale su medicinsku znanost s duhovnom filozofijom u vrijeme kada su žene rijetko bile dobrodošle u profesionalnoj medicini.
Gotovo u isto vrijeme, Annie De Montford (oko 1836. – 1882.) bila je jedna od rijetkih žena koje su u viktorijansko doba javno nastupale kao mesmeristice. Nazivali su je “psihološkom zvijezdom” i “elektrobiologicom”, a na njezinim plakatima pisalo je da joj “um vlada svijetom”. Turnejom po Britaniji i SAD-u dokazivala je da žena može stajati na pozornici s autoritetom i znanjem – u desetljećima prije nego što su žene dobile pravo glasa. Bila je ispred svog vremena, jer je u 1880-im godinama tvrdila da svaka osoba ima kontrolu nad tim tko jest.
U Austriji, Elisabeth von Morgenstern (1850. – 1914.) radila je uz istaknute muške hipnotizere. Dok su drugi bili u središtu pozornosti, ona se usredotočila na pažljivo istraživanje i dokumentiranje, proučavajući kako hipnoza utječe na pacijente s živčanim poremećajima i istražujući njezine veze s funkcijom mozga. Njezin rad pomogao je jačanju znanstvene vjerodostojnosti hipnoze.
U međuvremenu, u Francuskoj su se ideje Émilea Couéa – poznatog po promicanju autosugestije – široko proširile zahvaljujući praktičarkama poput Élise Lemoine i drugih. Te su žene osnovale grupe i klinike koje su podučavale praktične tehnike samosugestije kako bi pomogle ženama da se nose s tjeskobom, porođajnom boli i svakodnevnim stresom.
S druge strane Atlantika, Margaret Cleaves (1848. – 1917.) uvela je hipnozu u zdravstvenu skrb žena u Sjedinjenim Državama. Primjenjivala je hipnotičke metode za liječenje menstrualnih bolova, emocionalne nevolje, pa čak i za pomoć pri ginekološkim postupcima, u vrijeme kada su se zdravstvene brige žena često zanemarivale.
Ono što je dijelilo ove pionirke bila je odlučnost. U eri kada su žene bile isključene iz mnogih medicinskih ustanova, istraživale su, pisale, liječile pacijente i podučavale druge – pomažući da se hipnoza iz svijeta spektakla premjesti u legitimnu terapijsku praksu.
Taj su put u modernom dobu nastavile nove generacije. Marie Mongan (1933. – 2019.), osnivačica metode HypnoBirthing, postala je možda najutjecajnija žena u modernoj primjenjenoj hipnoterapiji. S više od trideset godina iskustva u obrazovanju i savjetovanju, godine 2005. postala je prva žena koja je ikad primila najvišu nagradu Nacionalnog ceha hipnotizatora. Njezine metode danas koriste milijuni žena u 46 zemalja.
Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice – a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
