Odlučili ste, ali… Kiša je pala.

Kada donesemo odluku, preuzimamo odgovornost za njezine posljedice. To znači biti svjestan da će naše odluke utjecati na nas i ljude oko nas. Ova odgovornost može biti težak teret, ali također može biti izvor snage i motivacije. Preuzimanje odgovornosti znači biti spreman suočiti se s posljedicama svojih odluka, bilo da su pozitivne ili negativne. A to jača samopouzdanje. Stav. Karakter.

Dogovorili ste se i odlučili: “Idemo na more idući tjedan”. I onda padne kiša. I hladno je. I ne odemo…

Ili rekli ste si: “Od sutra vježbam tri puta tjedno”. Ali sutra je rođendanski tulum. Gužva, ljudi, zbivanja… I onda ne vježbate.

Ili, planirali ste upisati tečaj hipnoze, ali posao se nagomilao, i to je važno, i sada nemate vremena za sebe, za hobi, za radost, za rast…

Donošenje odluka često zahtijeva snagu volje i dosljednost, ali što se događa kada odustanemo od svojih odluka ili ih promijenimo? Kako to utječe na naše samopouzdanje i osjećaj odgovornosti? Kada donesemo odluku, preuzimamo odgovornost za njezine posljedice. To znači biti svjestan da će naše odluke utjecati na nas i ljude oko nas. Ova odgovornost može biti težak teret, ali također može biti izvor snage i motivacije. Preuzimanje odgovornosti znači biti spreman suočiti se s posljedicama svojih odluka, bilo da su pozitivne ili negativne. A to jača samopouzdanje. Stav. Karakter.

Kriva odluka? Postoji li uopće kriva odluka?

Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja kada razmišljamo o donošenju odluka je: “Što ako donesem krivu odluku?” No, postoji li uopće kriva odluka? Svaka odluka koju donesemo temelji se na informacijama i iskustvima koje imamo u tom trenutku. Iako ishod može biti drugačiji od onoga što smo očekivali, to ne znači nužno da je odluka bila kriva. Umjesto toga, svaka odluka može biti prilika za učenje i rast. Pogreške su sastavni dio života i često su najbolji učitelji. Kada napravimo pogrešku, imamo priliku naučiti što nije uspjelo i zašto. Ovo znanje možemo koristiti kako bismo izbjegli slične pogreške u budućnosti. Lekcije koje učimo kroz pogreške pomažu nam da postanemo mudriji, jači i otporniji.

Možemo li promijeniti odluku i kako se tada ponašati?

Da, možemo promijeniti odluku. Promjena odluke nije znak slabosti, već snage i mudrosti. Kada promijenimo odluku, važno je:

  1. Priznati razlog promjene: Biti svjestan zašto mijenjamo odluku pomaže nam razumjeti proces i opravdati naš izbor.
  2. Komunicirati otvoreno: Ako promjena odluke utječe na druge, važno je komunicirati svoje razloge i očekivanja na jasan i transparentan način.
  3. Ostati fleksibilan: Prilagodljivost je ključna. Biti spreman prihvatiti nove informacije i prilagoditi se novim okolnostima pomoći će nam da donesemo bolje odluke u budućnosti.
  4. Ojačati samopouzdanje: Promjena odluke može biti izazov za naše samopouzdanje. Važno je prepoznati da je promjena odluke dio procesa učenja i da pokazuje našu sposobnost prilagodbe i rasta.

Sve se događa kako treba…

Odustajanje ili promjena odluke ili suočavanje s neuspjehom može izazvati intenzivne emocionalne i mentalne reakcije. Emocionalno, može boljeti jer osjećamo razočaranje, tugu ili frustraciju zbog neispunjenih očekivanja. Mentalno, to može uzrokovati preispitivanje vlastitih sposobnosti i vrijednosti, što vodi do povećanja stresa i anksioznosti. Važno je priznati te osjećaje i raditi na njihovom prevladavanju kroz samohipnozu, (hipno)terapiju ili podršku. Svaka odluka, bez obzira na ishod, doprinosi našem osobnom rastu i razvoju. Kroz donošenje odluka učimo preuzimati odgovornost, suočavati se s posljedicama i prilagođavati se novim okolnostima. Ovaj proces nas čini otpornijima i priprema nas za buduće izazove.

Rast i razvoj dolaze iz sposobnosti da se nosimo s neuspjehom i koristimo ga kao odskočnu dasku za budući uspjeh.

Što to znači? Možete na more i po kiši, vježbanje se lako uklapa u svaki dan, a za hipnozu uvijek imate nekoliko minuta, zar ne?

Još priča:

Danas žene igraju glavnu ulogu u hipnoterapiji kao praktičarke, istraživačice i edukatorice - a istraživanja pokazuju da je u suvremenim školama hipnoterapije više žena nego muškaraca. Ta vidljivost počiva na radu ovih ranih pionirki. Njihovi doprinosi podsjećaju nas da povijest hipnoze nisu oblikovale samo poznate osobe, već i mnogi odlučni glasovi koji su radili na unapređenju područja.
Polazeći od uvida Branka Vuletića iz Fonetike književnosti, istražujem govor kao mjesto u kojem se jezik obogaćuje ljudskom prisutnošću. Značenje se ne nalazi u riječima samima, nego u načinu na koji su izgovorene – u intonaciji, ritmu, pauzama, afektivnosti i ukupnom zvukovnom ostvaraju govora. Kada glas prestane biti nositelj informacije i postane nositelj stanja, govor se doživljava. Na toj razini otvara se prostor u kojem pripovijedanje prestaje biti sadržaj, a postaje iskustvo – temelj hipnotičkog pripovijedanja i unutarnje promjene.
Pozicije koje koristimo u hipnozi kao istraživanju: asociranost, disociranost i empatični svjedok. Kroz te pozicije iskustvo se može doživjeti, sagledati i integrirati na način koji donosi stabilnost, uvid i unutarnju orijentaciju.
U radu s regresijom terapeute često zbunjuje intenzitet iskustva koje se pred njima odvija. Brze promjene emocija, smijeh, suze i tišina mogu izgledati kaotično, ali iza njih stoji vrlo jasan proces asociranosti i aktivacije iskustva. Saznajte što se u regresiji zapravo događa, zašto emocije nisu znak problema i kako hipnoza kao istraživanje stvara prostor za uvid, integraciju i razvoj.
Prestati koristiti alarm za mene bila je odluka o povjerenju. Povjerenju da moje tijelo zna, da podsvijest vodi kada je čujem i da ne moram biti izbačen iz sna da bih ušao u dan. Alarm je nestao. Odnos je ostao.