Održana je prva radionica polaznika smjera hipnoterapije u okviru Škole hipnotičkog pripovijedanja. Predavanje „Uvjeti za postizanje hipnoze“ održao je Hrvoje Felbar, a radionicu je zajedno s njim vodila Svetlana Blažević.

Radionica je zaključila prvi modul „Hipnoza kao opuštanje“, čiji je cilj bio iskusiti hipnotičke fenomene uživo i istražiti kako se u praksi stvara suradnja, hipnotički kontekst i prijelaz u dublja stanja unutarnjeg svijeta. Tijekom susreta održano je predavanje te četiri bloka vježbi – grupnih i u paru – kroz koje su polaznici testirali brze indukcije, ideomotorne odgovore i različite načine vođenja transa. Uz namjeru opuštanja i istraživanja, spontano su se pojavili i prvi terapijski trenuci – oni mali, ali prepoznatljivi pomaci koji pokazuju da se proces zaista događa.

Kroz uvodno predavanje “Uvjeti za postizanje hipnoze” Felbar je približio četiri glavna elementa koji otvaraju put i stvaraju podlogu da se hipnoza dogodi: postavljanje namjere i definiranje hipnotičke namjene, stvaranje hipnotičkog konteksta, provjera i aktivacija klijentovih kapaciteta i, u konačnici, hipnotički transport.

Razgovaralo se o tome kako hipnoza nije tehnika koja se “izvodi”, nego proces koji se dogodi kada su svi ti slojevi usklađeni – kada postoji jasna namjera, siguran odnos, aktivna mašta i trenutak u kojem se svjesni um lagano povuče kako bi podsvijest mogla prodisati.

1. O namjeri – početak svakog procesa

Namjera otvara prostor. Kada postoji namjera, prirodno se rađa i očekivanje kao spremnost da se nešto dogodi.
Očekivanje u hipnotičkom procesu nije usmjereno na rezultat, nego na mogućnost. Ono je poput vrata koja se lagano otvaraju: ne znamo što će ući, ali dopuštamo da dođe. Ne mora se dogoditi ništa određeno — ni potpuno opuštanje, ni iscjeljenje u nekom konačnom smislu. Dovoljno je da se dogodi pokret, pomak, promjena u doživljaju.
Iscjeljivanje nije odsustvo nelagode, nego sposobnost da budem u miru i kad stvari nisu savršene. Očekivanje u tom smislu nije zahtjev, nego povjerenje — dogovor s unutarnjom mudrošću da će se dogoditi ono što je upravo sada potrebno.

2. O kontekstu – prostor u kojem se hipnoza smije dogoditi

Hipnoza se ne događa u kaosu. Ona traži prostor koji zna što jest, a što nije. Hipnotički kontekst je: ja sam hipnoterapeut, vi ste klijent, i zajedno ulazimo u proces. Kad kažete ‘ajde, znamo se pa ćemo samo malo’, ništa se ne dogodi. Jer nema konteksta. Hipnoza se ne događa na kavi, nego kad postoji okvir – odnos, dogovor i struktura.

3. O kapacitetima – mašta kao ključni mišić podsvijesti

Kapacitet fokusa, percepcije, mašte, prisutnosti, sumnje i sugestibilnosti – svi oni omogućuju da klijent može zamisliti svijet i sebe drugačije. Hipnotički kapacitet nije sposobnost da vjeruješ drugome, nego da dopustiš sebi da istražiš što se događa kad se na trenutak prestaneš opirati.

4. O transportu – trenutak kad se svijest preda

Transport znači zaobići kritički faktor i ući u trans. Nije to ništa mistično. Primjer: pijete uvijek naranču, a netko vam kaže – probaj limun, isto je dobro. I vi prihvatite, kritički faktor je zaobiđen, iako niste u transu. Kad svjesni um prestane sve analizirati, otvara se prostor za podsvijest. Tada sugestija ima gdje sjesti.

Atmosfera radionice bila je topla, fokusirana i podržavajuća – polaznici su s lakoćom ulazili u uloge terapeuta i klijenta, izmjenjivali iskustva i učili kroz neposredan kontakt. Kroz zajednički rad osjetila se prava dinamika hipnotičkog procesa: povjerenje, opuštanje, istraživanje, i spontanost.

“Predivno iskustvo u svakom smislu, od organizacije, ambijenta, energije do samog rada, učenja i prakse! Hvala!”

“Jako lepa energija svih koji su prisustvovali.”

Mnogi su nakon vježbi opisali osjećaj dubokog smirenja i jasnoće, a zajednički zaključak bio je da je hipnoza mnogo više od tehnike – ona je živi odnos, proces u kojem se promjena događa prirodno, kad postoji sigurnost, namjera i prisutnost.